Brazilski autor i tekstopisac Paulo Coelho rođen je 1947. godine u brazilskom Rio de Janeiru. Njegov san da postane pisac počeo je još od malih nogu. Jedno od njegovih najprodavanijih djela je „Alhemičar“ koji je originalno napisan 1988. godine.

Alhemičara je Koeljo napisao za samo dvije sedmice. Ovaj duboki duhovni roman sada ima preko 80 miliona prodatih primjeraka širom svijeta i preveden je na preko 80 različitih jezika. Ova knjiga je zadivila milione ljudi širom svijeta jednostavnošću svoje mudrosti i naracije.

Roman govori o mladom pastiru po imenu Santiago koji kreće na putovanje iz svog rodnog grada u Španiji, u pustinju tražeći blago zakopano duboko u egipatskoj zemlji. Na svom putovanju susreće jednog ciganina, muškarca koji sebe naziva kraljem i alhemičarem u nadi da će pronaći tragove i put ka njegovom snu o zakopanom blagu.

Na kraju Santiagovog putovanja, ono što je pronašao nije samo zakopano blago, već i blago pronađeno u njemu samom. Blago u knjizi nosi doslovno i simboličko značenje.

Za mene lično, ova knjiga ima svoj jedinstveni uticaj na svoje čitaoce. Santiagovo putovanje i duhovna potraga, stvari koje uči od ljudi koje susreće, i svijet ili priroda s kojom razgovara mogu se definisati kao stvari s kojima se mogu povezati. Možda je to nešto duboko zakopano u meni što sam zaboravio ili odbacio usred starenja, ali sam toga ponovo postao svjestan nakon što sam pročitao Alhemičara.

Utisak koji je na mene ostavila ova knjiga skoro je sličan onima iz Le Petit Prince (Mali princ) Antoinea Du Saint Exuperyja (Egziperi). Kao i Le Petit Prince, Alhemičar se na kraju bavi i pronalaženjem nečije Lične legende, što je nečija životna duhovna svrha.

Naracija Alhemičara nije ništa neobično, ali je uspjela nadmašiti očekivanja koja sam u početku imao od njega od kada mi je prvi put preporučen.

Osnovna tema cijelog ovog simboličnog romana za mene leži u citatu: „Kada nešto želite, cijeli univerzum se uvjerava da vam pomogne da to postignete“ iz razgovora između Santjaga i alhemičara kojeg je sreo tokom svog putovanja. Taj citat može preokrenuti misli čitaoca na ono što je stari kralj ranije rekao o najvećoj laži na svijetu kada izgubimo kontrolu nad svojim životima dok postanemo pijuni sudbine.

Kao ljudi, navikli smo da mislimo da su naši životi predodređeni, i ne činimo ništa po tom pitanju. Iako je to istina, vjerovanje u predodređenje, posebno među muslimanima, treba da dolazi s vjerom da Bog utire put u našim životima na koji mi sami biramo da krenemo. Da naše sadašnje djelovanje manifestuje sudbinu naše budućnosti.

„Jednostavne stvari su ujedno i najneobičnije stvari i samo ih mudri mogu vidjeti.“ (Paulo Koeljo, 1988.)

Iznad je još jedan citat iz Alhemičara. Ova čudesna kratka fraza podsjeća me da ništa što imam u životu ne trebam uzimati zdravo za gotovo i da stalno trebam tražiti neobičnosti u takozvanom običnom.

Iako nema veze sa kontekstom Alhemičara, lično, bio sam duboko dirnut ovim podsjetnikom. Duboko shvatanje koje sam stekao čitajući ovaj citat iz romana je zapanjujuće. Kao nekoga ko puno putuje i otkriva, gledati kako stvari stoje, te mogu biti na određenim mjestima, podsjeća me na to koliko je priroda nevjerovatna.

Stalno me podsjećaju da je priroda toliko velika da nam daje sve što nam je potrebno, ne tražeći ništa zauzvrat osim da je sačuvamo. Pri čemu je očuvanje prirode zaista bitno radi nas, ljudi. Čuda koja nam predstavlja na ovom svijetu su neuporediva. Ovo nas na neki način uči saosjećanju i da treba da shvatimo da je sve ono sa čime koegzistiramo vrijedno dubokog poštovanja i da ga svakako ne treba uzimati zdravo za gotovo. Jer u njegovom nedostatku neke stvari mogu uzrokovati veliku štetu.

Još jedan od mojih omiljenih citata iz knjige bi bio: „Kada volimo, uvijek težimo da postanemo bolji nego što jesmo. Kada težimo da postanemo bolji nego što jesmo, postaje bolje i sve oko nas.”

Ovo se odnosi na važnost ljubavi, koja je osnovna gradivna jedinica onoga što nazivamo „saosjećanjem“. Ljubav postoji u mnogim oblicima; način na koji je Koeljo napisao da ćemo uvijek težiti boljem kada volimo je svakako istina. Ljubav je sila koja se cijedi od najmanjih do najvećih mjesta. Praksa ljubavi koja se manifestuje u postupcima i stavovima stvara atmosferu ljubaznosti i prihvatanja. Također, vodi ka jedinstvu u nama samima i ljudima koji postoje oko nas.

Koeljo u „Alhemičaru“ iznosi sve ove rasprave s kojima se neko može povezati na svom duhovnom putu. Kroz Santiaga, pisac se obraća svojim čitaocima temama vjere, zahvalnosti i ljubavi. Sve su to temeljni elementi u postizanju nečije individualne duhovne transformacije ili Lične legende.

U Alhemičaru, Paulo Coelho pripovijeda duhovno putovanje Santjaga kroz njegove avanture i otkrića. Simbolično kroz ovaj roman čitatelji prolaze kroz vlastito duhovno putovanje dok razmišljaju o porukama koje iznosi Coelho.